Tržišta vrijednosnih papira
Što su dionice?
Zašto se društva uvrštavaju na uredena tržišta vrijednosnih papira?
Zašto se cijena dionica mijenja iz dana u dan?
Kako se dionice mogu kupovati?
Sudionici na tržištu i njihove uloge
Zašto bi netko ulagao u dionice?
Što svaki ulagatelj nikad ne smije zaboraviti?
Što je indeks?
Što je IPO?
Primjer stvarne transakcije

Instrumenti s fiksnim prinosom i FOREX
Što su to instrumenti s fiksnim prinosom?
Koje su glavne značajke obveznica?
Koje su institucije glavni izdavatelji obveznica?
Koje su razlike između trezorskih zapisa i obveznica?
Što je beskuponska obveznica?
Zašto se tržišna cijena obveznice s vremenom mijenja?
Zašto ulagati u obveznice?
Što je FOREX (devizno) tržište?
Koji su pokretači deviznih tečajeva?
Što je FX spot transakcija?
Što je FX cross tečaj?
Što je agencija za ocjenu rejtinga?
Kako funkcionira kreditni rejting?
Što je zamjena za kreditni rizik (CDS, engl. credit default swap)?

Tržišta izvedenica
Što su izvedenice?
Što su budućnosnice?
Koji su rizici trgovanja budućnosnicama?
Koja je razlika između terminskog (engl. "futures") i unaprijednog (engl. "forward") ugovora?
Što je opcija?
Koji su rizici povezani s trgovanjem opcijama?
Kako se opcije namiruju?
Što znači biti „long“ ili „short“?
Čemu mogu služiti izvedenice?



Tržište vrijednosnih papira

Što su dionice?
Dionice su jedinice vlasništva u nekom poduzeću. Stoga kupnja dionica podrazumijeva vlasništvo nad poduzećem koje je razmjerno broju dionica koje netko posjeduje. Dionice svojim vlasnicima daju neka prava: pravo na informaciju, pravo na odlučivanje na Glavnoj skupštini dioničara, pravo na dividendu, prava upisa i pravo na udio u stečajnoj masi u slučaju stečaja poduzeća.

Zašto se poduzeća uvrštavaju na uređena tržišta vrijednosnih papira?
Društva to čine kako bi prikupila kapital za financiranje svoga budućeg rasta. Osim toga, uvrštenjem društvo dobiva na prestižu. Uvršteno poduzeće svojim dioničarima osigurava veću likvidnost, trajno vrednovanje dionica i veću transparentnost.

Zašto se cijena dionica mijenja iz dana u dan?
Brojni su razlozi zbog kojih dolazi do promjena cijena dionica. Od vitalnog je znacaja poslovni uspjeh poduzeća, budući da dobri rezultati obično imaju pozitivan utjecaj na cijenu dionica. No moraju se uzeti u obzir i makroekonomski čimbenici. Kad je gospodarstvo snažno, ulagatelji osjećaju veću sigurnost i više ulažu. No kad dođe do slabljenja gospodarstva, ulagatelji se mogu odlučiti ili ne ulagati ili na kupovinu proizvoda s nižim stupnjem rizika (npr. obveznica ili trezorskih zapisa).

Kratkoročno gledajući, cijene dionica rastu i padaju zbog međusobnog odnosa ponude i potražnje. Ako neku dionicu želi kupiti veći broj ulagatelja, njezina ce cijena rasti; u suprotnom ako je žele prodati, doći ce do pada njezine cijene. 

Kako se dionice mogu kupovati?
Dionicama se trguje na organiziranim tržištima vrijednosnih papira, kao što je npr. Zagrebačka burza (ZSE) ili izvan organiziranog tržišta, putem kupoprodajnog ugovora. Osim toga, vlasništvo nad dionicama može se steći i posredno, kupnjom udjela u investicijskim fondovima (koji ulažu u dionice).

Sudionici na tržištu i njihove uloge

ŠTO BROKER RADI ZA MENE?
Broker je zaposlenik investicijskog društva koji na temelju odobrenja Agencije obavlja poslove sadržane u investicijskim uslugama: zaprimanje i prijenos naloga, izvršavanje naloga za racun klijenta. On Vas također informira o trenutačnom stanju na tržištu, te kretanju cijena pojedinih dionica.

ŠTO INVESTICIJSKI SAVJETNIK RADI ZA MENE?
Investicijski savjetnik je zaposlenik investicijskog društva koji na temelju odobrenja Agencije (HANFA) obavlja poslove sadržane u investicijskim uslugama: zaprimanje i prijenos naloga, izvršavanje naloga, upravljanje portfeljem, te investicijsko savjetovanje.

TKO SU `MARKET MAKERI`?
Specijalisti (engl. market maker): obvezuju se održavati razinu ponude i potražnje vrijednosnog papira na taj način što su spremni istovremeno kupovati i prodavati propisane količine u maksimalnom dozvoljenom spreadu (razlici između kupovne i prodajne cijene).
Specijalisti su nužni radi osiguravanja likvidnosti tržištu, a time i za sam razvoj tržišta. Stoga je velika važnost tržišnog rizika kojeg specijalisti preuzimaju na sebe.

Koje koristi imaju specijalisti?

  • razlika (engl. spread) kupovnih i prodajnih cijena
  • imidž
  • na nekim tržištima oni uopće ne plaćaju naknadu ili plaćaju nižu naknadu od ostalih sudionika (market takera).
  • mogu iskoristiti neučinkovita ili slabije likvidna tržišta budući da su na njima veliki spreadovi kupovnih i prodajnih cijena
  • problem: ta tržišta mogu biti vrlo profitabilna, ali su i najrizicnija.

Zašto bi netko ulagao u dionice?
Dionice su odličan instrument za dugorocno ulaganje, a i vrlo su likvidne (to znači da je relativno lagano pretvoriti ih u gotovinu bez podnošenja značajnijeg cjenovnog udara). One obično osiguravaju godišnji prihod u obliku dividendi, a imaju i potencijal za dugoročan rast.  

Međutim, dionicama se vrijednost može i smanjiti pa stoga ulagatelj koji ih kupuje mora dobro procijeniti rizike svoga ulaganja prije nego što se na to odluči. Ulagatelj mora biti svjestan sljedećih rizika:

  •  Profitabilnost poduzeća čije dionice kupujete nije unaprijed poznata, niti se može sa  sigurnošću predvidjeti
  •  Kretanje dionice u prošlosti nije jamstvo njezine buduće uspješnosti
  •  Razvoj cijene dionice ne ovisi isključivo o samom poduzeću, nego i o drugim čimbenicima, kao što su gospodarstvo, tržišna kretanja, kretanja kamatnih stopa itd.

Što svaki ulagatelj nikad ne smije zaboraviti?

  •  Budite sigurni da znate kada će vam novac koji ulažete zatrebati
  •  Diverzificirajte
  •  Dobro razumijte ono u što ulažete
  •  Budite disciplinirani i držite se svoje strategije, razine rizika koju možete podnijeti i vremenskog horizonta svoga ulaganja.
  •  U odlukama se nikad ne povodite “oporavkom od gubitaka”.
  •  Uvijek se zaštitite od inflacije
  •  Svoje odluke temeljite na financijskim informacijama kojima vjerujete

Što je indeks?
Indeks je pokazatelj vrijednosti određenog broja vrijednosnih papira u svome sastavu, a koristi se za praćenje uspješnosti nekog tržišta ili sektora. Stoga indeks pokazuje kreće li se cijelo tržište, odnosno neki određeni sektor ili košarica vrijednosnih papira, prema gore ili prema dolje.

ZSE svakodnevno izračunava i objavljuje nekoliko indeksa, kao što su Crobex® i Crobex10©.

Što je IPO?
Inicijalna javna ponuda ili IPO (engl. Initial Public Offering) je prva ponuda dionica nekog poduzeća javnosti. Pri tome se misli na tek izdane dionice. Ukoliko društvo izlazi na burzu i po prvi put javnosti prodaje ranije izdane dionice riječ je o SPO (engl. Secondary Public Offering). (Primjer: Uvrštenje dionica HT-R-A na Zagrebačku burzu bio je SPO , ne IPO). Svako poduzeće koje se odluči na javnu ponudu mora udovoljiti zahtjevima transparentnosti koje postavlja nadzorno tijelo (u Hrvatskoj HANFA). Naknadne prodaje ili prijenosi već postojećih dionica na tržištu vrše se putem sekundarnog tržišta, koje ovim vrijednosnim papirima osiguravaju likvidnost.
Preporučuje se svakom ulagatelju da prije samog ulaganja u dionice prikupi dovoljno informacija o društvu čije dionice želi kupiti.

Primjer stvarne transakcije
Dionicama banke Barclays na dan 3. ožujka 2009. trgovalo se po cijeni 0,5455 GBP. Ulagatelju se to učinilo kao dobra mogućnost ulaganja pa je kupio 10.000 dionica. Tecaj EUR/GBP iznosio je 1,1275.

10.000 dionica * 0,5455 * 1,1275 = 6.150,51 €
Brokerska provizija: 10 €

Ukupna plaćena naknada: 6.160,51 €

Ulagatelj je pratio kretanje cijena dionica i nakon godinu dana, kad se njima trgovalo po 3,63 GBP, odlučio ih je prodati (tecaj EUR/GBP tada je iznosio 1,229):

10.000 dionica * 3,63 * 1,229 = 44.612,70 €
Brokerska provizija: 10 €

Dividende:

11. prosinca 2009.: 1 eurocent po dionici: 100 €
19. ožujka 2010.: 1,50 eurocent po dionici: 150 €
    
Ukupan stečeni iznos: 44.852,70 €

Tako je zaradio 38.702,09 € neto (44.852,70 € – 6,160.51 €)

Instrumenti s fiksnim prinosom i FOREX

Što su to instrumenti s fiksnim prinosom?
Instrumenti s fiksnim prinosom dug su izdavatelja prema imatelju obveznice, koja će se trebati otplatiti na određeni datum uz redovito podmirivanje kamate. To je zapravo pozajmica od ulagatelja. Ova situacija ne podrazumijeva vlasništvo izdavatelja. Stoga se instrumentima s fiksnim prinosom na imatelja ne prenose upravljačka prava, nego samo gospodarska.

Koje su glavne značajke obveznica?
Ulagatelj bi trebao biti svjestan sljedecih značajki obveznica:
  • nominalna vrijednost: iznos novca koji će po dospijeću biti vraćen imatelju
  • kupon: kamatna stopa koju će imatelj primati na ime isplate kamate
  • dospijeće: datum na koji ce se imatelju isplatiti iznos glavnice
  • izdavatelj: institucija koja izdaje obveznicu
  • prinos do dospijeća: Stopa povrata kojom se mjeri ukupan prihod
    od obveznice (kuponske isplate te kapitalna dobit ili gubitak) od
    trenutka kupnje do dospijeća.
 • cijena: trošak kupnje vrijednosnog papira

Koje su institucije glavni izdavatelji obveznica?
Glavni su izdavatelji obveznica obično vlade, gradske ili općinske vlasti i privatna poduzeća (korporativne obveznice). Prinos od ovih potonjih viši je od prethodnih, budući da je veci rizik neispunjenja obveze nekog poduzeća nego države. Općenito govoreći, izdavatelji instrumenata s fiksnim prinosom obvezno moraju izdati prospekt kako bi potencijalni ulagatelji mogli dobro procijeniti ulaganje.

Koje su razlike između trezorskih zapisa i obveznica?
Osnovna je razlika u njihovu dospijeću. Trezorski su zapisi vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku kraćem od godinu dana, dok su obveznice dugoročni vrijednosni papiri koji dospijevaju u roku duljem od 1 godine.

Što je beskuponska obveznica?
To je obveznica za koju se ne isplaćuju redovite kamate. Ona se izdaje uz diskont u odnosu na nominalnu vrijednost pa je tako prinos za ulagatelja razlika između jedne i druge vrijednosti. Primjerice, neki je ulagatelj platio 750 € za obveznicu vrijednosti 1.000 € s rokom dospijeća 5 godina i za nju ne prima nikakve kamate, ali po dospijeću stječe dobit u visini 250 €.

Zašto se tržišna cijena obveznice s vremenom mijenja?
Cijene obveznica i kamatne stope imaju suprotan smjer kretanja. Kad kamatne stope rastu, tržišna cijena obveznica pada, a kad padaju kamatne stope, tržišna cijena obveznica raste.

Zašto ulagati u obveznice?
Obveznice su nešto sigurniji oblik ulaganja od dionica. Imatelji obveznica znaju da po njezinu dospijeću neće izgubiti svoju glavnicu i unaprijed im je poznat prihod koji će ostvariti ulaganjem. Osim toga, oni su vjerovnici poduzeća, stoga imaju prednost pri naplati iz stečajne mase pred dioničarima, koji su vlasnici poduzeća.
Zapamtite da prije donošenja odluke o ulaganju trebate zatražiti dovoljan broj podataka kako biste prepoznali rizike koje nose ovi ulagački proizvodi (iz prospekta, ishodite potvrdu za visinu kamatne stope koju ćete primiti, informirajte se kod nekog stručnjaka o predviđanjima u pogledu kretanja kamatnih stopa, zatražite potvrdu cijene pri izdavanju i po dospijeću, kao i datume i uvjete otkupa te provjerite postoje li još neka dužnicka izdanja istog izdavatelja itd.).

Što je FOREX (devizno) tržište?
FOREX je financijsko tržište na kojemu se trguje valutama.
To je najveće, najneuredenije i najlikvidnije tržište na svijetu, koje funkcionira 24 sata na dan.
Devizni tečaj izražava cijenu strane valute u domaćem novcu, tj. kazuje koliko je domaćeg novca potrebno dati za 1 jedinicu stranog novca – (FX ) transakcije.
Obično u deviznoj transakciji jedna strana u poslu kupuje neki iznos jedne valute i za nju plaća neki iznos druge valute.

Koji su pokretači deviznih tečajeva?
Na kretanja deviznih tečajeva utječe mnogo čimbenika: kamatne stope, bilance plaćanja pojedinih država, inflacija, rast bruto domaceg proizvoda (BDP-a), političke prilike, vjerodostojnost monetarne politike središnje banke, čak i psihološki čimbenici.
Neki od ovih čimbenika katkad djeluju u suprotnom smjeru. Ključno je znati koliku važnost svakome od njih pridaje tržište, budući da sudionici na tržištu znaju u različitim trenucima istu informaciju tumačiti na različite načine.

Valuta može biti alat u rukama središnjih banaka

Devizni tečaj može imati važnu ulogu u vođenju monetarne politike, i to kao alternativa kamatnim stopama. Revalvacija1 domaće valute može imati ne baš isti, ali sličan utjecaj na gospodarstvo kao povećanje kamatnih stopa. Štoviše, devalvacija2 domaće valute pomaže većoj konkurentnosti države kako bi njezin izvoz mogao podupirati rast BDP-a.

Pojašnjenje pojmova:
1 Revalvacija je porast službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje.
2 Devalvacija je smanjenje službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje.

Što je FX spot transakcija?
Spot posao je transakcija s rokom isporuke za dva dana u kojoj se zamjenjuju dvije različite valute (osim u slucaju jednodnevne isporuke u transakcijama američkim i kanadskim dolarima).
Teorijski rečeno, devizni je tečaj omjer ravnoteže kupovnih vrijednosti obiju valuta.
Devizni tečajevi kotiraju u parovima valuta. Onu koja se spominje prva zovemo „bazna valuta“, dok je druga „protuvaluta“.

Svaki spot tecaj ima dvije strane, npr. €/USD: 1,3460-1,3465.

Značenje tih brojki ovisi o tome tko kotira tečaj.
Ako sam ja taj koji ga kotira: tada po 1,3460 kupujem eure i prodajem dolare; a po 1,3465 prodajem eure i kupujem dolare.

A koliko je to eura i dolara?
Trgujem li po 1,3460: kupujem 1 euro, a prodajem 1,346 dolara, no
trgujem li po 1,3465: prodajem 1 euro, a kupujem 1,3465 dolara.

Možemo reći : jedna jedinica bazne valute za „n“ broj jedinica protuvalute.

Što je FX cross tečaj?
To je bilo koji par valuta koje kotiraju na temelju odnosa (kotacije) koji imaju sa zajedničkom valutom. Tako se, posredno, uspostavlja odnos između ovih dviju valuta. Zajednička valuta može biti bazna ili neka protuvaluta obiju valuta, ili čak bazna valuta jedne i protuvaluta druge valute.

Što je agencija za ocjenu rejtinga?
Agencija za ocjenu rejtinga neovisno je poduzeće koje analizira financijsku snagu (solventnost) drugih poduzeća ili vlada. Agencije za ocjenu rejtinga također proučavaju i uvjete pojedinih dužničkih izdanja. Rejting nekog dužničkog izdanja odražava stupanj povjerenja agencije da će dotični dužnik moći ispuniti preuzete obveze isplate kamata i glavnice prema rasporedu.

Kako funkcionira kreditni rejting?
Svaka agencija ima vlastiti način iskazivanja financijskog stanja jednog te istog poduzeća. Obično se rang iskazuje slovima, pri čemu je AAA najviša razina solventnosti, a B/C/D najniža razina do neispunjenja obveza.
Postoji uska veza izmedu solventnosti i kreditnog spreada, koji poduzeće mora platiti da bi se moglo financirati na tržištima. Što je bolji rejting, to je manji spread i obrnuto.

Što je zamjena za kreditni rizik (CDS, engl. credit default swap)?
Svaki financijski proizvod koji u nazivu ima riječ „zamjena“ (engl. swap) znači da dotična transakcija podrazumijeva zamjenu dvaju različitih potraživanja.

U ovom slučaju CDS podrazumijeva kupnju ili prodaju zaštite od rizika neispunjenja obveza određenog poduzeća. Zato se CDS koristi kao zaštita od kreditnog rizika.
Kupnjom CDS-a imatelj se štiti od mogućnosti da to poduzeće ne ispuni svoje obveze. Prodavatelj će zaštite imatelju isplatiti glavnicu iz transakcije s dotičnim poduzećem, a imatelj ce prodavatelju isporučiti obveznicu ili zajam toga poduzeća.
Mnoga se financijska društva služe CDS-ovima kako bi smanjila rizik druge ugovorne strane, a da te iste mogu istovremeno zadržati kao klijente.

Primjer:
1. Banka „A“ ima kreditnu liniju u iznosu 100 milijuna $ prema poduzeću „TRAX“
Banka „A“ zajmom od 100 milijuna $ poduzeću „TRAX“ zarađuje kamatu u visini Libora + 50 b.b.

2. Poduzeće “TRAX” od banke „A“ zatraži da bude glavni aranžer novog izdanja obveznica dospijeća 5 godina. Kako bi postala „glavni aranžer“, banka „A“ mora od ukupnog iznosa preuzeti upis 50 milijuna $.
Obveznica će imati kupon u visini Libor+60 b.b., a provizija glavnog aranžera izdanja iznosi +15 b.b.

3. Budući da je kreditna linija banke „A“ prema poduzeću „TRAX“ potpuno iskorištena, banka „A“ trebala bi odbiti ponudu klijenta i tako izgubiti lijepu zaradu.

4. Banka „A“ od banke „B“ zatraži CDS na poduzeće „TRAX“. Banka „B“ taj CDS kotira: 60-65. To znači: Libor + 60 b.b. ili Libor + 65 b.b. u slučaju da banka „B“ proda zaštitu.

5. Kako bi opet dobila raspoloživ limit kreditne linije, banka „A“ platit ce bandi „B” Libor + 65 b.b. za CDS poduzeća „TRAX“ na iznos od 50 milijuna $.

6. Zahvaljujući kreditnoj zaštiti u iznosu 50 milijuna $ putem CDS-a koji je kupila, banka „A“ oslobodit će 50 milijuna $ kreditne linije i moći će sudjelovati u izdanju obveznica u svojstvu glavnog aranžera i tako zaraditi pun iznos provizije.

7. Trošak CDS-a: 65 b.b.. Zarada od izdanja obveznica: +60 b.b. (iz kupona) te +15 b.b. (za ulogu vodećeg aranžera). Ukupno: -65+60+15=+10 bez ikakvog povećanja limita kreditnog rizika.

8. Cilj: zadovoljiti klijenta („TRAX“ neće ni znati da je banka „A“ kupila CDS radi zaštite) te poboljšati vlastite rezultate, održavajući istu raziku kreditnog rizika u odnosu na ovog klijenta.

Tržišta izvedenica

Što su izvedenice?
Izvedenice su financijski instrumenti čija vrijednost i osnovne značajke ovise o temeljnoj imovini, kao što su dionice, obveznica, roba ili valuta. Glavni su izvedeni proizvodi budućnosnice (engl. futures) i opcije.

Što su budućnosnice?
Budućnosnice su ugovori prema kojima se temeljna imovina (roba, obveznica, dionice, valuta) mora isporučiti unaprijed utvrđenog datuma u budućnosti. Drugim riječima, one obvezuju obje ugovorne strane da transakciju provedu određenog datuma u budućnosti.

Primjerice: Croatia Airlines (CA) ne može predvidjeti cijenu goriva za tri mjeseca, ali želi smanjiti rizik podnošenja velikih gubitaka u slučaju naglog rasta cijene goriva. Kako bi izbjegla taj rizik, može zaključiti terminski ugovor sa svojim španjolskih dobavljačem goriva Repsolom prema kojemu će od Repsola za tri mjeseca kupiti gorivo po cijeni od 100 € po barelu. Nakon što se ugovor zaključi, CA je zajamčena isporuka potrebnog goriva po navedenoj cijeni bez obzira na to kolika će biti njegova cijena u budućnosti.

Koji su rizici trgovanja ročnicama?
I za prodavatelja i za kupca rizik je ograničen, budući da obje strane imaju obvezu prodaje, odnosno kupnje na određeni dan i po utvrđenoj cijeni. Kako bi se osiguralo plaćanje, terminski ugovori podliježu zahtjevima marže, koja se mora podmirivati svakodnevno.

U gornjem primjeru rizik za Repsol je u tome što cijena goriva može narasti na recimo 200 € po barelu, a on ga se obvezao prodati CA po samo 100 € po barelu. Rizik za CA je u mogućem padu cijene goriva ispod te razine, a da joj pritom ostane obveza kupnje po cijeni od 100 € po barelu.

Koja je razlika između ročničkog i unaprjednog ugovora?
Terminski su ugovori standardizirani i njima se trguje na uređenom tržištu, dok su unaprijedni ugovori (engl. forward contracts) OTC proizvodi, koji se kreiraju prema potrebama kupca. Za budućnosnice postoji središnja druga ugovorna strana, koja otklanja rizik neispunjenja jedne od ugovornih strana tako što zahtijeva svakodnevno podmirenje marže.

Što je opcija?
Opcija svome imatelju daje pravo (ali ne i obvezu, kao što je slučaj s budućnosnicama) da kupi (tzv. call opcija) ili proda (put opcija) određeni iznos temeljne imovine u unaprijed utvrđenom roku i po unaprijed utvrđenoj cijeni (izvršna cijena) tijekom određenog razdoblja.

Važno je naglasiti da se tzv. „američke opcije“ mogu izvršiti u bilo kojem trenutku do datuma dospijeća, dok se „europske opcije“ mogu izvršiti samo na datum dospijeća.

Koji su rizici povezani s trgovanjem opcijama?
Prodavatelj (za njega se kaže da „piše“ opciju) snosi neograničen rizik (osim ako ne pokrije svoj ugovor), dok je rizik kupca te opcije (njega nazivamo imateljem) ograničen na iznos koji je platio za ugovor (a taj se iznos naziva premija).

Kako se opcije namiruju?
Kad se opcija izvršava, prodavatelj je obvezan isporučiti, tj. kupiti vrijednosni papir na koji se ugovor odnosi ili pak razliku može podmiriti u gotovini. Primjerice, u slučaju call opcije prodavatelj može isporučiti dionice po cijeni navedenoj u ugovoru ili kupcu platiti razliku između tržišne cijene dionica i izvršne cijene iz ugovora.

Što znači biti „long“ ili „short“?
Za ulagatelje koji zaključe ugovor kojim pristaju na kupnju neke dionice po određenoj cijeni kaže se da su „long“ (zauzimaju dugu poziciju). Oni očekuju da će cijena temeljne imovine narasti te da će tako zaraditi.

Ulagatelji koji zaključe ugovor kojim pristaju na prodaju po određenoj cijeni kaže se da su „short“ (skracuju svoju poziciju). Oni očekuju da će cijena temeljne imovine pasti te da će na tom padu zaraditi.

Čemu mogu služiti izvedenice?
Izvedenice su moćno sredstvo upravljanja financijskim rizikom koje omogućuje smanjenje toga rizika (zaštitom od njega, engl. hedging) ili pak njegovo povećanje (špekulacija). Osim toga, profesionalni ulagatelji mogu zaraditi i obavljajući posao koji se naziva arbitraža.

Hedging: ta strategija ulagateljima omogućuje smanjenje rizika nepovoljnog kretanja cijene nekog vrijednosnog papira. Kako bi zaštitio vrijednosni papir, ulagatelj mora zauzeti suprotnu poziciju u pogledu nekog povezanog instrumenta, kao što je opcija. Time se te dvije pozicije medusobno neutraliziraju pa je ulagateljeva ukupna pozicija u odnosu na kretanje cijena neutralna.

Primjer: ulagatelj ima 100 dionica Adris grupe, kojima se u ovom trenutku trguje po cijeni 10 €. Smatra da će cijena toga vrijednosnog papira možda pasti zbog nedavnih nepovoljnih vijesti, ali ne želi zatvoriti poziciju zbog brojnih troškova i poreza koji su s time povezani.
Tada odluči kupiti put opciju s izvršnom cijenom 10 € (zapamtite: put opcija imatelju daje pravo, ali ne i obvezu¬, na prodaju po određenoj cijeni odredenog datuma). Ako cijena tih dionica naraste, zaradit će na konkretnim dionicama (ali će na koncu izgubiti premiju koju je platio za opciju).
Ako pak cijena padne, gubitak na dionicama nadoknađuje se zaradom na opciji. Zamislite da cijena dionica padne na 9 €. Opcija osigurava mogućnost prodaje po cijeni od 10 € po dionici kojom se trguje po 9 €, čime se zarađuje 1 € po ugovoru, a toliko upravo iznosi gubitak zbog pada cijene dionica (10 € – 9 €). Na taj način, zahvaljujući opciji, zadržava se neutralnost pozicije u odnosu na kretanje cijena sve do datuma isteka opcije.

Špekulacija: kad ulagatelj očekuje da će cijena nekog vrijednosnog papira porasti ili pasti, može zauzeti poziciju u izvedenicama koje mu omogućuju da ostvari zaradu ako se predviđanje o kretanju cijene pokaže točnim. S druge strane, ako pogriješi, izgubit će premiju koju je platio za tu opciju.

Primjer: dionicama INGRE d.d. trguje se po 10 €, a objavi se vijest o mogućnosti poboljšanja financijskih rezultata poduzeća zbog kupnje neke nove tvornice u Zagrebu. Ulagatelj smatra da će se cijena dionica u sljedećih nekoliko tjedana povećati pa zato kupi 1.000 call opcijskih ugovora s izvršnom cijenom 11 € (zapamtite, call opcija daje mu pravo, ali ne i obvezu, da na unaprijed utvrden datum kupi 1000 dionica po cijeni od 11 €). To će ga stajati 1.000 eura (na ime premije).

Nakon tri tjedna, na datum dospijeća, dionicama INGRE d.d. trguje se po cijeni 13,50 €. Ulagatelj tada izvrši opciju i tako zaradi 2,50 € (13,50 – 11) po ugovoru, odnosno ukupno 1.500 € neto (2,5 € *1.000 ugovora = 2.500 € – 1.000 € plaćene premije = 1.500 €). Valja napomenuti da on uopće nije kupio dionice, nego samo opciju pa je stoga morao uložiti samo 1.000 €. Da je kupio 1.000 dionica, morao bi uložiti 10.000 €.

Arbitraža: ovom se praksom koriste profesionalni ulagatelji. Cijena neke izvedenice i cijena imovine na kojoj se ona temelji u izravnom su odnosu. Dođe li do pucanja tog odnosa, izvedenica ili pak temeljna imovina bit će podcijenjena, a to znači da arbitražer može kupiti jednu uz prodaju druge i tako ostvariti malu, ali nerizičnu zaradu. Djelovanje velikog broja arbitražera, koji na taj nacin iskorištavaju razlike u cijenama, pomaže da se cijene vrate na svoju „teoretsku“ razinu.